utorak, 01.03.2016.
Da li se doista po jutru dan poznaje?
Jutro je doista pametnije od večeri...entuzijastičnije svakako. Ah, kada bi se bar taj entuzijazam i ta jutrom prepoznata volja za životom mogla održati cijeli dan, ili...može li se ipak?
I uvijek na kraju poželiš da jutro još malo potraje, jer ujutro je sve ljepše...svako jutro neki novi počeci, pozitivni, lijepi jer baš to želiš svako jutro, čak i navečer prije spavanja, veseliš se tom jutru, tom novom danu, novom planu, pun entuzijazma da ćeš se još ranije ustati ne bi li taj osjećaj trajao što duže...svaki dan novo buđenje i ne samo u doslovnom smislu te riječi.
I onda kako dan odmiče, sav taj entuzijazam polako blijedi, volja se smanjuje, želja nestaje, svježinu je zamijenila zagušljivost...i opet čekaš novo jutro, novo buđenje, novi početak...uvijek iznova i iznova obećajući samome sebi da sutra neće biti takav dan, kao danas, kao jučer...sutra će taj osjećaj trajati malo duže.
Daj da predvečerje mog života bude poput podneva, obasjano suncem, istim onim suncem koje mi ujutro ne treba jer i u kišnim jutrima u svakoj kapi kiše vidim zrake sunca...to je taj entuzijazam, to je ta volja, to je ta sreća, a možda sam ja samo jutarnji tip osobe?
- 10:06 -
ponedjeljak, 21.12.2015.
U potrazi za srećom
Ne znam da li to dođe s godinama, čitaj: kriza srednjih godina :), ili ti jednostavno dođe samo od sebe da preispituješ taj pojam sreće...a u konačnici da li je to uopće blagoslov ili prokletstvo biti "opčinjen" srećom kao takvom.
Mislim da sam ja uvijek bila od onih koja je opsesivno težila sreći...što sam više ganjala sreću, to mi je ista bila udaljenija!!! Nakon kilometara i kilometara proganjanja otkrila sam nešto! Jok, ne sreću već njenu suprotnost. Kako naporno...ta depresija, ta bezvoljnost, ta besmislenost u koju sam se sama dovela...do "filozofije o sreći" bila sam poprilično sretno čeljade...mozak na paši, nit problema nit pameti pa zaključujem - "glupi" ljudi su sretni ljudi, svakako sretniji od silnih mislioca, istih onih mislioca koji su redom bili depresivni, neki počinili samoubojstvo, neki se odali alkoholu...svima im je bio zajednički bijeg od stvarnosti ili su možda i oni zapravo tragali za srećom???...a svi odreda pametni uber alles, njihova ostavština ide u prilog tome...dok ovo tipkam na pamet mi pada Ernest Hemingway.
I onda sam se samo "probudila"...zajedno s buđenjem pojavila se opet i volja za životom, sve je odjednom bilo lijepo, ptice su opet cvrkutale (doslovno, slavuji?!), ljudi su bili dobri, vedri, nasmijani...sve je bilo kao u bajci. Woooow...pa to tako može biti! Wooow...pa sve je onako kako odlučiš vidjeti! Wooow...pa cijelo vrijeme je sreća bila u mojim rukama, nije mi čak trebao ni Coelho ni Alkemičar da mi to utuve u glavu...woow, pa ljudi život je lijep! Pa čak i onda kada nije...čak i tada ima nešto, nađi to nešto što će ti uljepšati trenutak, bar to...i da, život i jest trenutak - jučer je bilo pa ne plači nad prolivenim mlijekom, sutra će biti onako kako živiš danas, kako razmišljaš danas, sada, pa daj onda da mislim lijepo, veselo, djetinjasto jer znam da će i budućnost biti takva...ali djeluj danas, sada!
Da...baš poput Coelhovog Santiaga, tražila tražila sreću koja je cijelo vrijeme bila tu dok sam ja iz dana u dan živjela kao njegova Veronika, silly me!
A onda opet, kada bi me netko pitao koji je jedan jedini sastojak za toliko željenu sreću...ne bih odgovorila da je ljubav prema drugome jer nije klišej da prvo trebaš voljeti sebe da bi mogao voljeti druge...
Strast. Da, strast je glavni sastojak za sreću! A kada počneš živjeti tu strast shvatiš da je to zapravo tvoj poziv...pa zato piši, crtaj, pjevaj, plivaj, skači s padobranom, pravi kolače...izbor je ogroman! Pusti mašti na volju! Budi to što jesi, to što čuči u tebi i koga briga da li će tvoji kolači nekome biti fini, da li će tvoje pjesme drugima biti pjevne, da li će tvoju knjigu netko pročitati...prvo usreći sebe i tada ćeš, htio ili ne, usrećiti i druge...sve redom, pa čak i tamo onu tetu na ulici koju redovno srećeš uputivši joj osmijeh jer možda si jedini koji joj je to pružio u dugo vremena, jer i ta teta ima priču, baš kao i ti, ja, svi, pa dajmo da bude što više lijepih priča...hehe, kako li se to zove - leptirov efekt?
- 17:48 -
Budi smisao
Ono kada se nakon buđenja i buđenja bez smisla, traženja i traženja sreće, jedan dan probudiš, kao da je netko cijelu noć udarao tvojom glavom o zid...i shvatiš! Eureka! Pa cijelo vrijeme si tu Sreću i taj Smisao tražio na krivim mjestima...cijelo vrijeme si ti bio taj Smisao i cijelo vrijeme je ta Sreća bila u Tebi.
E sad...lako reći, još lakše napisati.
To je bio put, to jest put, a ne kažu li svi mislioci i pametnjakovići da je Put Sreća, a ne cilj.
I onda odjednom, kao da si prešao na tu neku drugu stranu, stranu koja ti je cijelo vrijeme bila pred nosom, ali nisi je vidio...baš kao što nećeš vidjeti ni tisuću kuna koje ti stoje pod nogama, ako nisi spreman da ih vidiš, ako si u nekoj drugoj realnosti...svojoj...pa kad već možeš birati te svoje realnosti, filmove, doživljaje...pa daj onda da budu lijepi, pozitivni, da budu takvi da ćeš, za početak, vidjeti na podu 0,50 kn...i dići naravno jer i to je sreća, sreća je doista u malim stvarima, ne zaboravi nikada.
...tada, kao naručeni, stižu filmovi, knjige, pjesme, životne priče koje potvrđuju tu teoriju o sreći jer ti si sretan, napokon, pozitivan...i počeo si privlačiti ono što jesi - sreću...zaboravljajući da si sve godine i godine prije također privlačio ono što jesi, što jesi bio...to više nisi.
Dakle...ovaj blog je samo moj manifest o putu ka Sreći...moje slavlje nad pobijeđenom depresijom, moje priznanje samoj sebi da život ima smisla, život je lijep...ako odlučiš da je lijep. Ja sam odlučila da je savršen.
Ponedjeljak...najljepši dan u tjednu, savršen za novi početak.
- 11:20 -
